patetika

kad se istroše oštra pera

i izlije se tinta koja u njima predugo spava

gubi se razum i mjera

dok sjećanja lijepa se bude iz zaborava

trenuci koje pamtim

vezali su me za tebe beskrajno

u sjećanjima sa tobom plamtim

volio sam te i voljet ću te nestvarno

šta smo sve bili i više nećemo biti

kišu na tebi ne može ni vječnost skriti

još uvijek udišem mirise tvog parfema

zatvorim oči, i otvorit ih ne smijem znam da te nema

da te nema

da te nema

voljeti nisam znao poput tebe

to je nešto više

to ni vrijeme ne može da briše

voljeti nisam znao poput tebe

bila si rajsko dijte

s očima prepunim sjete…