ne sjećam se više ljudski
sav ne pretvaram u pokidane niti, samo me pusti
dok klize pretkane misli o sebstvu
hiljade ideja je u bjekstvu
za njih me vežu samo sjećanja dok pokušavam da doprem
previsoko je zaglavio sam i ne mogu da se popnem
socijalizacija
društvo i segragacija
kameno doba u digitalnom miljeu
pišam se na tebe i vlastitu liriku dok odlaziš u poršeu
ljušture i obrisi ljudski vezani koncima
ne mogu reći da me boli kurac za palim borcima
ali bi volio
lakše bi se ispred tvojih koljena prolio
da me oblikujš po tvojoj zamisli perverznog duha i uma
dok te jebem silazeći s uma
nakaradni društveni stavovi i iskasapljeno društvo
da bi jebeno bio živ danas ti treba upustvo!
0 comments on “pale boje”