Kaka

u ruci mi hiljadita cigara

dok se ispred mene smjenjuju iscenirane verzije neorealnosti

bez nade i bez para

gutam sve gorke misli neukrotive realnosti

glad je dobra pretvara ljude u noćne more

snovi ko razbacani papiri izmedu mašte i sna gore

utroba ko buktinja spaljuje život da utali žeđ