Betoni

vrijeme poput soli nagriza sjećanja

ali još na svojoj koži osjećam tragove tvoje kože

ne mogu isjeći te fragmente tvojih osmjeha ni nožem

u besmislenim kanjonima koje ne može poputniti vrijeme i praznina

bila si kolijevka mojih strahova moja Meka i Medina

palila si logorske vatre nad mojim porazima, dočekujući zoru

ja sam birao samo krv i nemir toneći u obmanu od smrti goru

bila si ženstvena i prskosna poput boginje

bila si sve što sam sanjao, nadživjela si sve poraze i godine

budi mi gorda, budi iskra koja se probija kroz mrak

budi mi dobra, sada si moj oganj a nekad si bila zrak

kad ispiju se istine, laži iz naših usta procure

jer mi smo slaba bića ženja spektakla obmane i cenzure

degradirani, lijeni prepuni izrežirane sujete

na naličje civilizacije tupi i slijepi pljujete

noći su blistave, ali u njima se počela prolamati pomama

mir i duhovnost ne stražara tamo gdje je nekad čamila osama

ti, ja i miris bagrema

nedaleko od nas par kamenih simbola i vrata harema

ti, ja i sve što je moglo da bude

ti i ja.. sve istinske ljubavi su nježne i hude